1. Nekoć davno, davno, znajte, posred skromne štalice, za milo dijete majka savi postelju od slamice. Marija ta majka bje, Krist to ljupko djetešce.
2. Dijete da će poslat’ s neba, Otac tada odluči. Da dobri pastir bude nama, ljubavi nas poduči. Tu noć svi su anđeli, pjesmom radost pronijeli.