Pjesmarica, no. 61
Priđite mu, priđite!

1. Kad kročim mirnim noćima, kad zvijezda put obasjava, samoća kad obavija – znam, Bog me pazi od’zgora. Na travu kleknem, molim se, bez glasa mi odgovori. Taj odgovor umiruje i srećom me ispunjuje.

2. Kad cijelom dušom zavapim za blagoslovom njegovim, bez svjetovnoga znaka mi sav mir, svu ljubav udijeli. Oluja kad me nadvije, kad slutim da sve nestaje – tad predajem mu svoje sve, jer on oluju smiruje.

3. I kad se štogod dogodi, kad sila zla mi zaprijeti; on štiti me kroz nedaće, on vječno čuva, brani me. Svi bolesni i žalosni, svi grešni i povrijeđeni, odagnajte sve nevolje; o, priđite mu, priđite!