Drage su srcu pastira
Pjesmarica, 140
1. Drage su srcu pastira iz stada mu ovčice; a ljubav koju im daje draža je od zlata sveg. Drage su srcu pastira izgubljene ovce sve; slijedi ih preko planina, kroz vode preduboke.
Lutaju one daleko, gladne i bespomoćne; u njihov spas on već hrli, vraćajuć u stado sve.
2. Drage su srcu pastira njegova janjad baš sva; s polja odlutaše neka, gladna i bespomoćna. Gle, dobar pastir je traži, tu janjad izgubljenu, radosno vraća je stadu, skupocjeno spašenu.
Lutaju one daleko, gladne i bespomoćne; u njihov spas on već hrli, vraćajuć u stado sve.
3. Drage su srcu pastira devedeset devet njih; i lutalice bez mira što daleko su od svih. Čuj, on ih gorljivo zove i nježno moli nas sve: “Zar ovce tražiti nećeš od mene odlutale?”
Lutaju one daleko, gladne i bespomoćne; u njihov spas on već hrli, vraćajuć u stado sve.
4. Polja zelenilom zovu; vode primiriše se. Sad odgovaramo rado: “Hoćemo, naš Gospode! Uči nas svojemu radu; ljubav nam daj duboku. U pustinju nas pošalji, po ovce što lutaju.”
Lutaju one daleko, gladne i bespomoćne; u njihov spas već hrlim, vraćajuć u stado sve.