1. Drage su srcu pastira
iz stada mu ovčice;
a ljubav koju im daje
draža je od zlata sveg.
Drage su srcu pastira
izgubljene ovce sve;
slijedi ih preko planina,
kroz vode preduboke.
Lutaju one daleko,
gladne i bespomoćne;
u njihov spas on već hrli,
vraćajuć u stado sve.
2. Drage su srcu pastira
njegova janjad baš sva;
s polja odlutaše neka,
gladna i bespomoćna.
Gle, dobar pastir je traži,
tu janjad izgubljenu,
radosno vraća je stadu,
skupocjeno spašenu.
Lutaju one daleko,
gladne i bespomoćne;
u njihov spas on već hrli,
vraćajuć u stado sve.
3. Drage su srcu pastira
devedeset devet njih;
i lutalice bez mira
što daleko su od svih.
Čuj, on ih gorljivo zove
i nježno moli nas sve:
“Zar ovce tražiti nećeš
od mene odlutale?”
Lutaju one daleko,
gladne i bespomoćne;
u njihov spas on već hrli,
vraćajuć u stado sve.
4. Polja zelenilom zovu;
vode primiriše se.
Sad odgovaramo rado:
“Hoćemo, naš Gospode!
Uči nas svojemu radu;
ljubav nam daj duboku.
U pustinju nas pošalji,
po ovce što lutaju.”
Lutaju one daleko,
gladne i bespomoćne;
u njihov spas već hrlim,
vraćajuć u stado sve.
