Gospode, bjesni oluja
Pjesmarica, 54
1. Gospode, bjesni oluja gle, vali su visoki, a nebo je posvema mračno i nema nam pomoći. Ne mariš li za nas, Kriste? Spavaš li spokojno? More prijeti nam i lomi ladu, povlači u dubok grob.
Slušaju te vali i vjetrovi: “Nek je mir.” Ako nam prijeti bijes zloduha, oluje i ljudi il’ još nečega; ne tone brod na kojem putuje Gospodin što svemirom caruje. A nebo, zemlja i vode sve slušaju njegov glas. A nebo, zemlja i vode sve slušaju glas.
2. Gospode, u jadu, boli, ja tebi sad klanjam se. Dubine mog srca su tužne, iscijeli me, molim te. Bujice grijeha i straha snažno povlače me. Kriste, umirem, umirem, čuj me! Požuri i spasi me!
Slušaju te vali i vjetrovi: “Nek je mir.” Ako nam prijeti bijes zloduha, oluje i ljudi il’ još nečega; ne tone brod na kojem putuje Gospodin što svemirom caruje. A nebo, zemlja i vode sve slušaju njegov glas. A nebo, zemlja i vode sve slušaju glas.
3. Gospode, stade oluja i more sad mirno je. O, bistrog li odraza sunca; kraj sebe ja vidim te! Gospode moj, ti me nemoj samog ostaviti, pa ću radostan pronaći luku i tu se odmoriti.
Slušaju te vali i vjetrovi: “Nek je mir.” Ako nam prijeti bijes zloduha, oluje i ljudi il’ još nečega; ne tone brod na kojem putuje Gospodin što svemirom caruje. A nebo, zemlja i vode sve slušaju njegov glas. A nebo, zemlja i vode sve slušaju glas.