1. Siromah, putnik ucviljenpočesto mene susretne,za pomoć skromno moli mei ne mogu mu reći ne.Za ime pitat ne smijem,odakle, kamo putujeno titraj oka njegovail’ što li mene osvaja.
2. Kad obrok skroman spremih ja,on uđe, riječ ne izusti.Kruh dadoh mu da stiša gladon blagoslovi, prelomii blagova, al’ dade miokusit kruh anđeoskii dok ja žurno jedoh ga,ko mana on bi okusa.
3. Tad spazih ga do bistroga,iz stijene vrijuć izvora.Posegnu da žeđ utiša,no snaga njega izda sva.Potrčah, jadnog uspravihtriput mi čašu iskapi,natočiv, meni pruži jei žeđ zauvijek nestade.
4. Bje mrak i bješe poplavakad vjetar zemlju pohara.Glas njegov začuh, pozvah ga,pod krov mog doma sklonih ga.Odjenuh, zgrijah gosta svog,da spava svoj mu spremih log,na tlo ja legoh, san se tajpričini ko zemaljski raj.
5. Pretučenoga, nagoga,uz put ga nađoh ležati.Dah, bilo, vratih u njega,okrijepljen duh mu oživii ulje, vino cijeli ga.A svoju ranu prikrih ja,no boli nesta u taj tren,mir prožme duh mi satrven.
6. Utamničen osuđenikko izdajnik smrt čekaše.Ja stišah buku laži svihi slavu dadoh mu za sve.Da ljubav moju iskuša,za njeg bi l’ umro, zapita.Krv sledi se, put zadrhta,al’ slobodan duh veli: “Da!”
7. Tad stranac taj pred očimaje mojim krinku sklonio.Na ruci ožiljke mu znam,to Spasitelj je preda mnom.Ime mi skromno prozboriTi mene se ne zastidi.Ta djela spomen tvoj će bit’“jer za mene ih učini”.
Tekst: James Montgomery (1771 – 1854)
Glazba: George Coles (1792 – 1858), izmijenjeno. Crkvenapjesma pjevana neposredno prije mučeništva prorokaJosepha Smitha ml. Vidi History of the Church, 6:614 – 15.