Pjesmarica, no. 180
Pohrliš li na Kolob

1. Pohrliš li na Kolob u sam treptaj oka svog i tada kreneš dalje svom silom puta tog, misliš li da ćeš ikad kroz vječnost vremena pronaći pokoljenje početka Bogova?

2. Il’ vidjeti početak kad ne bje svemira? Il’ spoznati kraj tvari, Boga i stvaranja? Ja mislim Duh mi šapće: “To čovjek ne nađe, nit’ vidje vanjski veo gdje prostor prazan je.”

3. Plan Božji se nastavlja, životi, svjetovi, razvoj i poboljšanje sam slijed su vječiti. Toj tvari nema kraja, ni kraja svemiru; nit’ ima kraja Duhu, a niti čovjeku.

4. Kraj nema sva ta snaga, nema kraja kreposti, nit’ mudrost ima kraja, nema kraja svjetlosti. Nit’ savez ima kraja, nema kraja mladosti; nit’ kraja svećeništvu; nema kraja istini.

5. Nit’ kraja svoj toj slavi, nema kraja ljubavi, ni kraja postojanju, ni smrti na nebu. Ni kraja svoj toj slavi, ni kraja ljubavi, ni kraja postojanju, ni smrti na nebu.