Ja slijedit ću korak tvoj
Pjesmarica, 172
1. Previsok vrh možda neće bit’ il’ nemirnog mora val; ni strašni rat neće bjesnjeti kad Bog me moj zatreba. No glas ako tih pozove me na nepoznat, daleki put, ja pružit ću ruku i vjerno reć: “Ja slijedit ću korak tvoj svud.”
Ja slijedit ću korak tvoj, Gospode, preko ravni il’ planine; glas tvoje ću volje bit’, Gospode, ja bit’ ću što želiš, baš sve!
2. Već danas Krist možda želi da progovorim blagu riječ; da tražim ovcu zalutalu što skrenula je u grijeh. Povedeš li me ti, Gospode, po stazi gdje pao je mrak, pronosit ću poruku radosnu: “Ja tvoje ću volje bit’ glas.”
Ja slijedit ću korak tvoj, Gospode, preko ravni il’ planine; glas tvoje ću volje bit’, Gospode, ja bit’ ću što želiš, baš sve!
3. U žetvi golemoj postoji mjestašce što ljupko je, gdje služit mogu za Isusa što bio je razapet. U blage ti ruke sve predajem i znajući da ljubiš me, sa iskrenim srcem i poslušno, ja bit’ ću što želiš, baš sve!
Ja slijedit ću korak tvoj, Gospode, preko ravni il’ planine; glas tvoje ću volje bit’, Gospode, ja bit’ ću što želiš, baš sve!