1. Previsok vrh možda neće bit’
il’ nemirnog mora val;
ni strašni rat neće bjesnjeti
kad Bog me moj zatreba.
No glas ako tih pozove me
na nepoznat, daleki put,
ja pružit ću ruku i vjerno reć:
“Ja slijedit ću korak tvoj svud.”
Ja slijedit ću korak tvoj, Gospode,
preko ravni il’ planine;
glas tvoje ću volje bit’, Gospode,
ja bit’ ću što želiš, baš sve!
2. Već danas Krist možda želi da
progovorim blagu riječ;
da tražim ovcu zalutalu
što skrenula je u grijeh.
Povedeš li me ti, Gospode,
po stazi gdje pao je mrak,
pronosit ću poruku radosnu:
“Ja tvoje ću volje bit’ glas.”
Ja slijedit ću korak tvoj, Gospode,
preko ravni il’ planine;
glas tvoje ću volje bit’, Gospode,
ja bit’ ću što želiš, baš sve!
3. U žetvi golemoj postoji
mjestašce što ljupko je,
gdje služit mogu za Isusa
što bio je razapet.
U blage ti ruke sve predajem
i znajući da ljubiš me,
sa iskrenim srcem i poslušno,
ja bit’ ću što želiš, baš sve!
Ja slijedit ću korak tvoj, Gospode,
preko ravni il’ planine;
glas tvoje ću volje bit’, Gospode,
ja bit’ ću što želiš, baš sve!
