1. Višnje planine, nebo plavi se
nad dolinama slobodnih, gle!
Lahor tu puše blag, potok ima čist slap,
kako žuđah da tu sklonim se!
Sione! Sione! Kraj slobodnih;
moj si dom planinski postao sada ti
srž svih ufanja najnježnijih.
2. Premda moćnici svi draži preziru ti,
djeci poniznoj dražestan si
premda kleveću sli, pršti smijeh oholih,
ipak blagovijest volimo mi.
Sione! Sione! Dom slobodnih
premda otjeran si u nov dvor planinski,
s tobom tužni i sretni smo svi.
3. Bog će snagu ti dat i ukloniti strah
u tvom planinskom utočištu.
Počuj proroka glas, zlat će dušmana
glavu ukrasit ti predivnu.
Sione! Sione! Dom slobodnih
divan božanski sjaj hram će tvoj imat, znaj,
slavu imat ćeš u vječnosti.
4. Glas svoj uzdižemo, pjesmom te hvalimo,
Božjih proroka ti si dom svet.
Oslobođen ćeš bit’, skoro umrijet će zli,
bit’ ćeš slobodnih utočište.
Sione! Sione! Kraj slobodnih;
branit ćemo te mi, ić u hram štovati,
naš će dom uvijek bit’ gdje si ti.
