1. Duša čuje svete riječi,
traži svjetlost istine.
Jao onom tko ogriješi
dušu prema drugome.
Isus Krist nam davno reče:
“Nemoj sudit nikome”;
mrmor grub il’ blagi osmijeh
vratit će se svakome.
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
2. Krist poniznost, krotkost traži
jer je teško sucem bit’;
moram ljubit, a ne kudit
da bih bio svet i čist.
Marljiv đak ja moram biti
kad me on podučava.
Uskim putem ja ću kročit,
ljubit svoga bližnjega.
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
3. Jednoć rekoh bližnjem svomu:
“Vidim trun u oku tvom;
vjeruj meni, bratu svome,
dok ga vadim, mirno stoj.”
Al ne vidjeh sasvim zorno,
vid moj bješe nejasan.
U svom oku spazih brvno
kad još jednom pogledah.
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
4. Moram više ljubit bližnjeg
da bih trun uklonio;
jer su oči vrlo nježne,
trebam gledat pažljivo.
Često grđah bližnje svoje
za trun posve sićušan;
kad bi barem brvno moje
sprale suze kajanja!
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
5. Dobrotvornost vid naš liječi,
put je čiste spoznaje;
kad svom bratu brojah grijehe,
sricah zao pravorijek.
Sad ću tome reći zbogom,
Krist će bit’ mog srca pjev;
dok se bavim svojim brvnom
i ne gledam trunove.
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
Tekst: Eliza R. Snow (1807 – 1887), pripjev: M. E. Abbey
Glazba: Charles Davis Tillman (1861 – 1943)