Pjesmarica, no. 110
Umro je naš Otkupitelj

1. Umro je naš Otkupitelj, zakon je sad zadovoljen. Zbog grijeha on se žrtvuje, zbog grijeha on se žrtvuje da čovjek slavu dobije.

2. Dok ljudi mu se rugaju, čavlima ga probadaju; uz prezir, podsmijeh podrugljiv, uz prezir, podsmijeh podrugljiv krune ga trnjem pletenim.

3. U boli dok je visio, nikad se nije žalio. Poslanje svoje ispuni, poslanje svoje ispuni, Očevu volju izvrši.

4. “Oče, taj kalež otkloni. Nek bude to što želiš ti. Izvrših sve što rek’o si, izvrših sve što rek’o si; duh sad moj primi k sebi ti.”

5. On umre i od prizora tmina na zemlji zavlada! Zemlja zadrhti, zajeca, zemlja zadrhti, zajeca kad uvidje smrt Gospoda!

6. Gospod je živ! Svak skromno sad prima simbole svete rad’. I kao sveci težimo, i kao sveci težimo vršit mu volju radosno.