1. Gospode, bjesni oluja
gle, vali su visoki,
a nebo je posvema mračno
i nema nam pomoći.
Ne mariš li za nas, Kriste?
Spavaš li spokojno?
More prijeti nam i lomi ladu,
povlači u dubok grob.
Slušaju te vali i vjetrovi:
“Nek je mir.”
Ako nam prijeti bijes zloduha,
oluje i ljudi il’ još nečega;
ne tone brod na kojem putuje
Gospodin što svemirom caruje.
A nebo, zemlja i vode sve
slušaju njegov glas.
A nebo, zemlja i vode sve
slušaju glas.
2. Gospode, u jadu, boli,
ja tebi sad klanjam se.
Dubine mog srca su tužne,
iscijeli me, molim te.
Bujice grijeha i straha
snažno povlače me.
Kriste, umirem, umirem, čuj me!
Požuri i spasi me!
Slušaju te vali i vjetrovi:
“Nek je mir.”
Ako nam prijeti bijes zloduha,
oluje i ljudi il’ još nečega;
ne tone brod na kojem putuje
Gospodin što svemirom caruje.
A nebo, zemlja i vode sve
slušaju njegov glas.
A nebo, zemlja i vode sve
slušaju glas.
3. Gospode, stade oluja
i more sad mirno je.
O, bistrog li odraza sunca;
kraj sebe ja vidim te!
Gospode moj, ti me nemoj
samog ostaviti,
pa ću radostan pronaći luku
i tu se odmoriti.
Slušaju te vali i vjetrovi:
“Nek je mir.”
Ako nam prijeti bijes zloduha,
oluje i ljudi il’ još nečega;
ne tone brod na kojem putuje
Gospodin što svemirom caruje.
A nebo, zemlja i vode sve
slušaju njegov glas.
A nebo, zemlja i vode sve
slušaju glas.
