Pjesmarica, no. 137
Dnevno sijemo

1. Dnevno sijemo mi djelom sjeme dobra ili zla. Sjeme to je razasuto gorama i ravnima. Jedno sjeme dom će naći u tlu mekom, plodnome, dok će drugo pasti tiho povrh suhe zemljice.

2. Sjeme neko past će posred doline osamljene; drugo će u silnoj vrevi gazit noge čovječje. Srce kruto zaboravlja sjeme u zrak bačeno, ali sjeme vjernih buja zalijevano molitvom.

3. Neko sjeme u tlu plodnom nikad neće niknuti, dok će drugo bujat, rasti kad ga sijač napusti. Blagoslivljat šaptom možeš, dahom biti uzrok zla; sjeme smrti il’ života siješ riječju, djelima.

4. Ti što znadeš slabost našu, bdij uz nas dok sijemo! Anđele pošalji čuvat sjeme nam dragocjeno, dok se polja u svoj slavi pšenicom ne okrune; plodom vječnoga života što ga njedre molitve.